Sila

Drugi po redu nacionalni park u Calabriji koji prolazim. (Prvi je bio Polino, drugi Sila a treći, zadnji, je Aspromonte pred sam kraj putovanja)

 

I što reći- stvarno je Sila(n)!

Već 3 dana se vozim po tom parku i nikad kraja.

 

Apsolutno predivno, jučer sam noćio na jezeru Cecita a danas na jezeru Passante. A još sam ih nekoliko prošao putem. A putem uglavnom borova šuma, nepregledna ogromna stabla koja pružaju toliko potrebnu svježinu. Danas sam se uspeo na 1.600 metara, što je za mene najviša točka u mojoj ne tako dugoj bike-touring karijeri.

 

Krenuo sam u 4:15 u jutro da izbjegnem vrućine. Ne da sam ih izbjegao, nego sam se smrznuo. U jutro je bilo 13-14 stupnjeva. A preko dana 45.. pa to su temperaturne razlike kao u Sahari!

 

Još jedna mala dogodovština od jutros- navigacija me, kako izbjegava glavne ceste gdje god je to moguće, bacila na šumski put, što bi bilo super da nije bio mrkli mrak.. prisjetio sam se table koju sam vidio dan ranije o vuku kao zaštićenoj životinji.. pa su mi pale na pamet divlje svinje.. svašta nešto..

Nemam preveliko iskustvo sa planinama ali sam hodajući po Osoršćici na otoku Lošinju imao susreta sa divljim životinjama i znam da one u principu izbjegavaju ljude. Tako da sam jutros navinuo muziku na zvučniku i prošlo je sve 5!

 

Vidio sam sokola ali ga nisam uspio ovjekovječiti kamerom.

Putem naišao na dućan/bar sa Calabrijskim delicijama, složio mi čovjek vrući panin punjen sa ni sam ne znam čime sve, ali delicija samo takva!

 

Sada sam u odličnom hotelu kraj kojeg je moderan bar i restoran tako da mojoj sreći nema kraja

Sutra u 6h kavica pa put Catanzara, glavnog grada Calabrije.

Polako i sigurno gmižem ka vrhu čizme!

Arrivederci!

Stvarno sve skupa predivno.