U prvim danima putovanja budio bih se u jutro i pitao se da li sam zaista otišao na takav put.. tek nakon nekih dva tjedna sam se saživio sa ulogom putnika-biciklista. Svako jutro nanovo pakiranje torbi, kakav sam po prirodi neuredan i neorganiziran, stalno tražio stvari, gdje je ovo, gdje je ono..

Pedeset dana, 33 etape, 2.700km, 3 Mount Everesta (plus 2 Sljemena) uspona..

33 smještaja

I danas kada sam ju napokon ugledao, ma skoro sam se rasplakao!

Sicilia..

 

Krenuo sam jutros nakon neprospavane noći u 4h sa Jonskog mora. Odmah uspon 30km kroz nacionalni park Aspromonte. A jedva ide.. em umoran, em mi je već dosta, mentalno i fizički.

Al nemam što drugo nego.. još jedan okretaj pa još jedan.. došao do vrha. Pa se spuštao 20-ak kilometara. Već pri polasku još po noći bilo je 30°. I svako malo pogledam termometar- stupanj više.

 

I kad mi je navigacija pokazala za kraj: još “samo jedan” uspon, od 11 kilometara.. prvi puta od kad sam krenuo mi nije bilo svejedno. Jer je bio najtopliji dan u godini. 47°, cesta kroz neka polja, hlada nigdje.. tek koja maslina putem da pruži metar kvadratni sjene..

 

No, kada sam bio već pri kraju, neki čovjek mi je rekao da ima prekrasan vidikovac “samo” još 5km dalje od odredišta.. znači tamo i nazad 10km.

Ali otišao sam! I nije mi žao, jer kad sam došao do tamo- evo je! SICILIA !

Na žalost tolika je žega da je sve u nekoj sumaglici, ali jasno sam ju vidio! Na slici se vidi u obrisima.

Teško je opisati taj osjećaj!

 

Jaako mi se posrećilo sa smještajem, na nekih 500m nadmorske, ima mali infinity bazen sa pogledom na Tiransko more i Siciliu

Gledao sam sada kako bukte požari tu u blizini i na Sicilii. Uvjerava me cura koja tu radi da je to ništa..

 

Najljepši zalaz sunca koji sam vidio! Utonulo sunce u more, a ja ću sada u san. I čim se probudim- brzo van, da vidim da nije bilo ovo sve- samo san!

Avantura koju ću, siguran sam, pamtiti do kraja života! I jadni svi koji mi se u idućim mjesecima nađu na putu, kad krenem sa pričom

 

Sutra idem na plažu na kupanje i do grada Reggio Calabria (30km odavde), tamo zadnje noćenje i onda prekosutra prema trajektu gdje čekam svoje cure. One sutra kreću iz Splita za Bari.

Pa svi zajedno dalje, moja kćer, žena i ja

Hvala svima koji su mi pisali i bodrili me!

 

Nisam vjernik- ali hvala dragom bogu što sam uopće imao mogućnosti, vremena, zdravlja, novaca za ovakvu avanturu! Podršku familje..

Hvala Hvala Hvala