Stigao u Vukovar.
Bilo je prilično intenzivno sve skupa, ko’ bi reko da ravnica isto može izmoriti. Jako je toplo i puše neki vjetar, a vjetar ko’ vjetar- uvijek puše u prsa😅
Nikada nisam bio u Vukovaru, i moram reći da je grad ( i sve oko njega ) predivan.
Vidio sam bezbroj slika i filmova iz i nakon rata i očekivao sam sve osim ovoga što sam danas vidio.
Jako je lijepo sve obilježeno za sjećanje na razaranja, ali je vidljiv i napor da se živi normalno.
Popeo sam se na vodotoranj, impresivno je kako su ga sredili. Naravno zbog fobije išao stepenicama, valjda jedini jer koliko sam vidio svi normalni ljudi idu liftom🤣
I još sam za kraj imao slično pentranje na 10. kat nebodera gdje mi je smještaj. Zaje.. sam se kad sam bukirao, inače pazim na katove, al’ nemreš uvijek pogodit.
Tako da mislim da danas nebum nikam van više, nekako mi se ne da ponovo penjati na 10. kat.