Dragi prijatelji,

Eto da za kraj ove turnejice napišem par riječi..
Sjedim tu uz Dunav ispred nekog ogromnog šoping centra u sklopu Beograda na vodi. Pa koristim priliku dok moje cure jurišaju po dućanima, koji za mene predstavljaju 9. krug pakla😅..
Nevjerojatno koliko je taj grad narasao u zadnjih 5-6 godina kada smo zadnji put bili tu. Za neprepoznati.

Super je bila ova turneja, nešto skroz različito u odnosu na ove prije.. a opet nekako ista. Dobra energija, upoznao puno dobrih i dragih ljudi, širim paukovu mrežu😊

Sad eto mogu proknjižiti da sam biciklom bio u najjužnijem mjestu u HR- Molat kod Dubrovnika, najistočnijem gradu- Iloku, službeno najvišem gradu u HR- Delnicama.. što je (naj) slijedeće – nemam pojma (što se HR tiče).

Drago mi je i da sam prešao granicu prema istoku i obišao Novi Sad i Beograd.

Za kraj važno mi je reći:
Ja sam u duši Jugonostalgičar.
Ali to nema nikakve veze sa Jugoslavijom. Nemam pojma kakav je život bio tada u odnosu na danas. Kakva je bila ekonomija, znam samo jako malo. Da li je bilo bolje ili gore? Vjerojatno je to stvar perspektive.
To što sam jugonostalgičar ima veze jedino i samo sa činjenicom da sam tada, dok je još bila Juga, išao u srednju školu, bio blesavi klinac bez brige i pameti, nisam razmišljao o budućnosti, provodio sa prijateljima (mnogi su u ovoj grupi) nezaboravna ljeta u Nerezinama na Lošinju.. i utoliko sam nostalgičan za tim vremenima i rado ih se sjetim.
Da sam te godine djetinjstva i odrastanja živio u Tunguziji, bio bi vjerojatno Tunguzo-nostalgičar, u Africi Afro-nostalgičar i tako dalje..😊
Igrom slučaja rođen sam i odrastao u nečemu što se tada zvala Jugoslavija.
Život ide dalje, šta će biti.. ko zna..
Uživajmo sada u ovome što imamo i gdje se nalazimo.
Što kaže pokojni Đole Balašević- na grobu ti piše godina rođenja i godina smrti. Između je crtica. E ta crtica- to je život!
Slažem se sa njim u potpunosti!
Nek’ nam ta crtica bude što ljepša!
Hvala na super podršci, kao i do sada!
Živi bili !