6. etapa Porto Viro – Po – Ravenna

Porto Viro – Po – Ravenna

131,5 km 9h 23m 36 m 14 km/h

Danas sam navinuo alarm za 6h u jutro, jer je plan bio, umjesto direktno za Ravennu (80-ak km) prije obići park delte rijeke Po, što je značilo još 60km više.

Nije mi žao jer je stvarno predivna priroda, mir i tišina. Nisam sreo ama baš nikoga.

Vozi se po cesticama, stazama i pontonskim mostovima.

Nakon tog mira, pravac Ravenna, što je bilo, u najmanju ruku rečeno, puno gore- magistralna cesta i šleper na šleperu, ali doslovno.

Kada sam vidio koja je to luka i industrija oko Ravenne, onda me ne čudi da je teretni promet toliki.

Stresno je voziti po takvim cestama, svaki šleper koji prođe kraj tebe te zanese od udara vjetra. Treba biti stvarno fokusiran i pribran.

Imam sreću što ne razmišljam o mogućim scenarijima.. imam razne fobije i raznih stvari se bojim, ali toga da će mi se nešto desiti na cesti, toga ne. Da se toga bojim vjerojatno ne bih ni išao na ovakve egzibicije.

Sama Ravenna je predivan grad, jako ukusno i lijepo sagrađen i uređen, sve je u ciglenim i smeđim i bež tonovima.

Nedavno je grad bio poplavljen, no tome sada nema niti traga.

Emilija Romagna je druga regija, od njih 9 ili 10 koliko planiram proći.

Sutra put San Marina!

5. etapa Mestre – Porto Viro

Mestre – Lughetto – Ca Briani – Tornova – Porto Viro

70,1 km 6h 48m 95 m 10,3 km/h

Nemam baš puno za reći o današnjoj etapi.. uglavnom prva polovica dosadna cesta puna šlepera, nešto tipa stara Karlovačka.. popraćeno kišicom.

Druga polovica puta bolja, po sporednim cestama i makadamima i zadnjih 10-ak km uz rijeku Po.

Stigao sam u Porto Viro, gradić tj. mjesto na ulazu u park Delta di Po, gdje se jako veselim sutra voziti bicikl po stazama u nacionalnom parku.

Pa dalje do Ravenne gdje noćim sutra.

Pozz svima!

Venezija – razgledanje

4. etapa Latisana – Mestre

Latisana – Lugugnana – Eraclea – Jesolo – Portegrandi – Mestre (Venezia)

105,6 km 9h 41m 36 m 10,9 km/h

Svanuo je krasan sunčan i topao dan u Latisani, pa je energija bila odlična.

Za tri sata bio sam u Lido di Jesolu i tamo se malo kupao i sunčao na lokalnoj plaži u mjestu Cavallino.

Zatim sam posjetio restoran gdje je prije 25 godina za vrijeme studentskih dana radila moja Tijana. Potražio sam vlasnika koji je se jako dobro sjeća i popio s njim kavu.

Nastavio put do Mestrea. Prvobitni plan je bio brodom od Sabbione (par km od Cavallina) ali sam saznao da bi teže ukrcao svoj natovareni bicikl, pa sam ipak išao okolo cestom.

Sve u svemu super đita, 110km po ravnici, uglavnom sporednim cestama, kroz zelena nepregledna polja i drvorede. Divno sve skupa.

Sutra je plan bauljanje po Veneciji pa prekosutra dalje prema jugu, do Porto Vira na delti rijeke Po.

Mali odmor i kupanjac pa za Mestre.
Prvobitni plan je bio na brod jer je tu blizu plaže pristanište i bila bi lagana plovidba do Mestre preko Venezie..
Ali sam saznao da su to mali brodeki i teško bi ukrcao bićikletu pa ću ipak morati okolo naokolo što je još nekih 70km na ovih 60 koje sam već danas prešao. Ali je sve ravnica..
Poz s piaggie😊

3. etapa Trst – Latisana

Trieste – Campo Sacro – Soglio dei Colombi – Fiumicello – San Giorgio di Nogaro – Latisana

84,7 km 8h 6m 266 m 10,4 km/h

WhatsApp “Današnji dan kamilica.. niti 90 km uglavnom ravnica.
Latisana je jedno “prekrasno” mjesto..
Kak veli Andrea- “Jedina atrakcija od Latisana je da ima stanica od vlak”🤣
Na sreću kupio sam si hrenovke pa bu mi ih gazdarica apartmana skuhala jer Latisana ne vrvi baš restoranima i noćnim životom.”

Facebook “3. Etapa putovanja. Prilično lagana (80-ak km ravnice) i moglo bi se reći dosadnjikava vožnja.

U mjestu Latisana glavna – i jedina – atrakcija je željeznička stanica

Srećom kupio hrenovke tik prije zatvaranja dućana (jedinog) inače bi ostao gladan..

Jedina gastronomija preko dana mi je bila 5 kava s mljekom i kila i pol trešanja.. jao jao bit će svega

Ovdje noćim i sutra put Mestre-a.. ak bu mi se dalo skočim do Lido di Jesola prije, da se okupam i posjetim restoran gdje je moja žena Tijana provodila ljeta radeći za šankom u vrijeme studentskih dana.

Vrijeme super, samo jedan pljusak i to taman kad sam bio ispred natkritog bara pa sam ga uz kavicu i Moods cigaricu ispratio pogledom.”

Ovo je tunel uklesan u stijeni.
Iz jednog kuta vidi se kao obris ljudskog lica.
Legenda, kako mi je ispričao Andrea, kaže da je to Napoleon.
I da kada se prolazi kroz taj tunel treba tri puta potrubiti kao znak da se ostavljaju brige iza sebe.
Ja sam tri puta pozvonio, valjda bude i to dobro!

2. etapa Vrbljene – Trst (je naš?)

Nakon odmora kod Andreje u Vrbljenima započela je druga etapa avanture od Vrbljena do Trsta.

Vrbljene – Sveta Ana – Pristava – Jakovica – Predjama – Goli Vrh – Senadole – Prelože pri Lokvi – Koromačnik – Trst

118,3 km 11h 58m 1680m 9,9km/h

Dakle fulao sam sve što se fulati dalo i zadnja 3 sata bauljao po predgrađima. Na kraju sam završio na autoputu, tj. brzoj cesti sa dve trake, strogo zabranjeno za bicikle.. uopće ne znam kak mi je to uspjelo. Dakle j.. su mi sve po spisku šleperi i auti.. a nemreš se vratit. Dobro da murja nije prošla valjda bi me u ludaru strpali😅
Zažmiri i vozi miško.
E sad da pijem..

Današnja etapa je bila stvarno uzbudljiva i raznovrsna, predivna priroda, puno puteva po šumama i makadamima, puunoo uspona, avanture po autoputima🤣, gubljenje po tršćanskim predgrađima, vožnja po gradskoj ludnici od prometa i za kraj odlična klopa!
Di ćeš bolje😊
Satralo me sve skupa pa sad u krpe.
Sutra slobodne aktivnosti po plažama oko Trsta.
Laku noć!

1. etapa Zagreb – Vrbljene (Ljubljana)

Zagreb – Sveta Nedelja – Samobor – Gaj – Brežce – Brlog – Šentjernej – Novo Mesto – Grosuplje – Ljubljana – Vrbljene

170,4 km – 14h 35 min – 1118 m – 11,7 km/h

Jučer, 6.6. u 6h (666) krenuo na avanturu osvajanja apeninskog poluotoka.

Krajnji cilj mi je Villa San Giovani odakle ide trajekt za Siciliju i gdje 26.7. trebaju doći Tijana i Hana (žena i kćer) autom pa nastavljamo autom put po Siciliji i Italiji još nekih 3 tjedna.

Biciklistička ruta je nekih 2.600-3.000km, sa puno uspona. Trajanje je predviđeno 50 dana, ako prije ne puknem naravno.

Nikada nisam imao ovakav izazov i ne znam kako će tijelo i glava reagirati..

Plan je dan po dan sa solidnim odmorima, i ne razmišljati previše unaprijed jer onda kreću anksioznosti.

Jučer sam došao do mjesta Vrbljene kod Ljubljane i prešao cca. 170km što mi je ujedno i najduža planirana dionica.

Prošlo je okej, danas odmaram u Ljubljani pa sutra dalje za Trieste.

Andiamo!