Dragi prijatelji!
Što bi daleko sad je blizu..
Kao da je jučer bilo kada sam kretao put Sicilije!
Ove godine plan je autom do Francuske i dalje bajkom po Engleskoj, Walesu, Irskoj, Sjevernoj Irskoj i Škotskoj.
Polazak je sutra, prva destinacija Regensburg u Njemačkoj pa u nedjelju na 2 noći u Luxembourg te u utorak prema Calaisu, luci s francuske strane La Manchea gdje ostavljam auto na dva mjeseca i dalje biciklom.
Eto!
Pozdrav svima!
I evo jedan uvodni videić😊
Dragi prijatelji,
Eto da za kraj ove turnejice napišem par riječi..
Sjedim tu uz Dunav ispred nekog ogromnog šoping centra u sklopu Beograda na vodi. Pa koristim priliku dok moje cure jurišaju po dućanima, koji za mene predstavljaju 9. krug pakla😅..
Nevjerojatno koliko je taj grad narasao u zadnjih 5-6 godina kada smo zadnji put bili tu. Za neprepoznati.
Super je bila ova turneja, nešto skroz različito u odnosu na ove prije.. a opet nekako ista. Dobra energija, upoznao puno dobrih i dragih ljudi, širim paukovu mrežu😊
Sad eto mogu proknjižiti da sam biciklom bio u najjužnijem mjestu u HR- Molat kod Dubrovnika, najistočnijem gradu- Iloku, službeno najvišem gradu u HR- Delnicama.. što je (naj) slijedeće – nemam pojma (što se HR tiče).
Drago mi je i da sam prešao granicu prema istoku i obišao Novi Sad i Beograd.
Za kraj važno mi je reći:
Ja sam u duši Jugonostalgičar.
Ali to nema nikakve veze sa Jugoslavijom. Nemam pojma kakav je život bio tada u odnosu na danas. Kakva je bila ekonomija, znam samo jako malo. Da li je bilo bolje ili gore? Vjerojatno je to stvar perspektive.
To što sam jugonostalgičar ima veze jedino i samo sa činjenicom da sam tada, dok je još bila Juga, išao u srednju školu, bio blesavi klinac bez brige i pameti, nisam razmišljao o budućnosti, provodio sa prijateljima (mnogi su u ovoj grupi) nezaboravna ljeta u Nerezinama na Lošinju.. i utoliko sam nostalgičan za tim vremenima i rado ih se sjetim.
Da sam te godine djetinjstva i odrastanja živio u Tunguziji, bio bi vjerojatno Tunguzo-nostalgičar, u Africi Afro-nostalgičar i tako dalje..😊
Igrom slučaja rođen sam i odrastao u nečemu što se tada zvala Jugoslavija.
Život ide dalje, šta će biti.. ko zna..
Uživajmo sada u ovome što imamo i gdje se nalazimo.
Što kaže pokojni Đole Balašević- na grobu ti piše godina rođenja i godina smrti. Između je crtica. E ta crtica- to je život!
Slažem se sa njim u potpunosti!
Nek’ nam ta crtica bude što ljepša!
Hvala na super podršci, kao i do sada!
Živi bili !
Evo stigoh u Beograd, zadnja etapa istočne turnejice..
Danas prošao sve moguće i nemoguće, od kijameta, susnježice na Fruškoj gori, u jednom trenutku čak i sunce zasjalo, pa opet pljusak i nevreme pred Beogradom.
Ceste od kaldrme do novog asfalta, znači bilo je baš svega.
Pred ulaz u BG, oko Zemuna, jedno 10-15km grozna cesta, uska, grbava, blato, rupčage, šleper na šleperu.. ali nakon prošlogodišnjih iskustava sa Napolijem, Palermom, Rimom.. nema više nepoznanica. Zažmiriš i moliš boga (u mom slučaju Hare Krišnu) da vozač šlepera kojeg čuješ iza sebe da dolazi, ne tipka po mobitelu i da nije jučer do kasno u noć bio na degustaciji brlje.. i da mu rade brisači..
Bilo je i nešto pentranja na Frušku goru, tako da definitivno nije bilo dosadno.
U jednom selu, bogu iza nogu, sreo prvo jednog biciklista-putnika iz Francuske, nešto pričamo, kad evo još jednog, Nijemac iz kontra smjera. Zanimljivo, danima nigdje nikoga i na jednom se nas tri našli u nekom selu u Vojvodini😊. Kak to obično bude, izmjenili malo priče i iskustva, uslikali se i- svak svojim putem..
Nisam uspio zabilježiti današnju trasu na Relieve aplikaciji jer uglavnom nema, ili je jako loš, GPS signala. Uglavnom pala je stotka i sve je prošlo- super!
Sad malo odmorko pa vidim dalje, u Petak mi dođu cure a do tad sam mlađahan momak sam u velikom gradu!
Pozdrav!
Stigao u Novi Sad.
Vožnja biciklom od Vukovara do Iloka je nešto apsolutno predivno, ako moram uspoređivati, usporedio bih sa Toscanom koju sam prošao prošle godine.
Predivna priroda, sve obrađeno, sređeno.. oko Iloka vinogradi, vinske ceste.. cesta predobra, čak je bilo i uspona tako da nije bila baš samo ravnica.
Prelaskom granice to se malo promijenilo, al’ sad.. nećemo sitničariti.
Do Novog Sada ima biciklistička cesta uz Dunav, na žalost to sam skužio tek na pola puta tako da sam nekih 25km vozio po prilično prometnoj brzoj cesti. Nakon što sam pitao lokalca u nekom selu, on me uputio na tu sporednu uz Dunav. Preporod!
Sreo sam prvog biciklista na ovom putovanju, točnije biciklisticu, cura iz Kopenhagena sama hrabro juriša po Europi, pa smo se malo vozili zajedno, izmjenili iskustva i popili cugu😊
Novi Sad je dosta velik grad, nisam bio u samom centru, to mi je plan sutra jer ostajem ovdje dvije noći da se malo rekuperam prije puta za Beograd.
Jako jako puno biciklista u Novom Sadu, imaju skoro pa po svim ulicama biciklističke staze i voze stari i mladi, podsjeća malo na Nizozemsku. I svi paze, propuštaju i tak. Baš cool!😊
Slijedi video uskoro!
Pozdrav!
Stigao u Vukovar.
Bilo je prilično intenzivno sve skupa, ko’ bi reko da ravnica isto može izmoriti. Jako je toplo i puše neki vjetar, a vjetar ko’ vjetar- uvijek puše u prsa😅
Nikada nisam bio u Vukovaru, i moram reći da je grad ( i sve oko njega ) predivan.
Vidio sam bezbroj slika i filmova iz i nakon rata i očekivao sam sve osim ovoga što sam danas vidio.
Jako je lijepo sve obilježeno za sjećanje na razaranja, ali je vidljiv i napor da se živi normalno.
Popeo sam se na vodotoranj, impresivno je kako su ga sredili. Naravno zbog fobije išao stepenicama, valjda jedini jer koliko sam vidio svi normalni ljudi idu liftom🤣
I još sam za kraj imao slično pentranje na 10. kat nebodera gdje mi je smještaj. Zaje.. sam se kad sam bukirao, inače pazim na katove, al’ nemreš uvijek pogodit.
Tako da mislim da danas nebum nikam van više, nekako mi se ne da ponovo penjati na 10. kat.
Eto stigoh u Osijek.
95 kilometara uglavnom ravnice, nešto brda prije Đakova.
Jako je lijepa tura, i razbio sam jedan mît (sam sebi) da je Slavonija zapuštena i neobrađena.. znači ovo sve što sam prošao je ama baš sve obrađeno, zasijano, kultivirano.. nepregledna polja uljene repice, žita, kuruze.. njive..
Nema jednog komadića da nije obrađen. Na brdima oko Đakova puno vinograda.. stvarno divota!
Slavonci ko’ Slavonci, široka duša, uvijek raspoloženi za priču. Di’s Lega i to..😊
Smještaj mi je u samoj osiječkoj Tvrđi, mir i tišina.
Prva liga!
DralePedaLE(GA)😊
.
.
2. dan Delnice – Malinska
.
.
3. dan Malinska – Nerezine
.
.
Eto to je to za ovaj put..
Ova trodnevna turneja je po zahtjevnosti u rangu, ako ne i jača, od bilo kojih dosadašnjih egzibicija.
Stvarno je sve skupa jako brdovito, o vremenskim (ne)prilikama da ne govorim, prošao sam doslovno sva 4 godišnja doba.
Ta stara cesta za more je predivna, rijetko po njoj idemo otkad je autoput , ali stvarno vrijedi neki puta proći tim putevima, ‘down the memory lane” kak bi se reklo.
Ljudi su dobri, spremni pomoći, baš kao i svugdje gdje sam do sada bio.
U 4. Mjesecu spremam jednu malu turnejicu prema istoku zemlje, a i u susjednu državu.. tak da bu zanimljivo.
A u 6. kreće, ak’ bog da “Grande tura” po Velikoj Britaniji, o tom potom..😊
Hvala svima kao i uvijek, na pažnji i podršci!
Pusa od Dr.Pedale-a😊
Palermo – Capaci – Piraineto – Carini – Giardinello – Borgo Nuovo – Palermo
81,1 km 6h 57m 1137 m 11,7 km/h
Dakle ja kaj sam sad dva mjeseca doktorirao neorganiziranost i čergiranje po Italiji sam sada trebao sat i pol vremena i 10km prošao biciklom po mjestu da nam kupim trajektnu kartu. Dođem s biciklom do šaltera i onda velim da trebam kartu za auto i tri osobe i onda raspad sistema🤣.. i još tisuću pizdarija, šaltera, odi sim, nejdi tam..barijere, strgane rampe.. Ima netko nešto protiv Jadrolinije, Splitske luke? Samo nek dođe sim🤣. Stari moj ŠVICARSKA smo za ovo!
Dragi svi, Evo prošetali malo po Palermu, ludi grad podsjeća me malo na Napoli. Cijeli ovaj jug je jedan drugi svijet, pogotovo gradovi. Ja sam tip da mogu dobro plivati u čergama sa istim guštom kao i u Hiltonima, u biti, što sam već rekao, ovo mi je čak i malo bliže. Autentičnije.. Ali moram priznati da mi je smještaj bitan, što sam stariji pogotovo.
Da bude udoban krevet i čisto i klima kad su vrućine. Zadnjih dva tjedna kaj sam prošao stvarno nije za svakoga, i fizički i mentalno i utoliko mi je drago da sam to izgurao. Stvarno čovjek sebe upozna malo bolje na ovakvom putovanju i vidi da može možda više nego što misli. Svakome bih preporučio da povremeno izađe iz svoje zone komfora i vidi malo što sve može.
U Australiji imaju nešto što se zove walkabout.. koga zanima neka si progugla😊 Ono što sam isto htio reći- Važan dio statistike: broj padova s bicikla- nula. Incidentnih situacija u prometu- apsolutno niti jedna. Incidentnih situacija s ljudima općenito, pogotovo u gradovima i regijama na koje su me upozoravali- njente, ništa, nula. Mjesta su različita, ima ljepših, ima ružnih.
Ali baš kao i kod nas – ljudi su dragi i uvijek spremni pomoći! Sve počinje uvijek od mene- kakvu energiju ja širim, takvu i dobivam. Evo, preživio Camorru, preživio ‘Ndranghetu.. još da preživim Cosa Nostru na Siciliji i to je to! I još za kraj- Veliko hvala svima na podršci. Vjerojatno niste niti svjesni koliko mi je značila cijelo ovo vrijeme. Kao 12. igrač u nogometu, kak ono zovu navijače? Hvala puunoo svima!
Siderno – Canolo Nuova – Cittanova – Taurianova – Palmi – Bagnara Calabria
78,3 km 10h 28m 1611 m 7,5 km/h
