Današnja etapa od San Marina do mjesta Poppi u Toscani je bila “najgora” što se tiče uspona- preko 2.000m i 100+ kilometara.

Iako sam se pribojavao tolikih pentranja, prošlo je odlično i jako sam sretan jer mi je forma jako dobra, što je super jer sada kreću veći usponi na svim daljnjim etapama.

 

Negdje putem je bila zatvorena glavna cesta jer se u nedavnim poplavama u potpunosti odronila. Tipično u talijanskom stilu, nigdje oznake, putokaza za obilazak.. chiuso pa si ti misli. Zahvaljujući jednom čovjeku koji se tamo našao i GPS-u uspio sam se snaći, vraćao se natrag i onda se spustio po šumskom putu u kanjon ispod ceste i kroz grozno blato se probio kroz nedođiju i uspio se vratiti na cestu nakon sat i pol bauljanja.

Prava avantura!

 

Nakon toga- 20km konstantnog uspona na Passo di Mandrioli na 1.173m nadmorske visine, tu je ujedno i ulaz u Toscanu, 4. Regiju koju prolazim na ovom putovanju.

 

Nakon svakog uspona dolazi pad, ne s bicikla na sreću, nego pad u nadmorskoj visini pa sam se s neizmjernim guštom spuštao 20km do mjesta Poppi gdje večeras noćim u starinskoj kući “Casa Jole”. Poppi je tipičan gradić na brdu, onako odozdola izgleda jako lijepo.

Nije mi se više dalo pentrati pa sam se radije smjestio a u Poppi ću, nadam se, sutra u jutro, pogledati i popiti kavu prije daljnje vožnje prema Firenci koja mi je ujedno i slijedeće odredište.

 

Prava uživancija i avantura sve u svemu!

Česte stanke i uživanje u pogledima, sretanje raznih ljudi, priče i putešestvije!

Sad da (opet) citiram Riblju Čorbu: “Suviše sam umoran da bih dalje pevo”, pa ću zaželiti svima i sebi- laku noć.

Do sutra..