“Pod suncem Toscane” zvao se jedan film.

To mi je palo na pamet kada sam se vozio od gradića Poppi do Firenze.

U Poppiju je taman bila velika biciklijada sa nekih 800-tinjak sudionika, pa sam ih ispratio i nakon toga popio kavu u mjestu.

 

Prvo je trebalo savladati nekih 1.000m dobrog uspona. Na vrhu sam malo sjeo u nekom prastarom baru i popio kapućino i pojeo domaći biskvit od naranče.

 

Koliko volim fine lijepo sređene barove, isto tako volim starinska mjesta gdje rade familije i vrlo je autentično sve skupa. Zajedničko svim tim mjestima u Italiji je da ne možeš dobiti lošu kavu.

Nakon toga slijedio je spust od 20ak km niz toskanska prekrasna brda, zeleno, vinogradi.. vruć zrak te obavija dok juriš nizbrdo, prekrasan osjećaj.

 

Firenza vrvi od turista.

Moj hotel je kod željezničke stanice ali jako blizu centra, ali danas mi se ne da ići do tamo. Uživancija u klimatiziranoj sobi jer su temperature jako visoke. Nemam nikakav problem voziti bicikl i po najvećoj žegi, sunce mi uopće ne smeta. Ali kad legnem.. volim klimu

 

Sutra sam cijeli dan u Firenzi, treba mi odmor nakon dva dana intenzivnog penjanja. Veselim se dići što ranije i uputiti se do centra grada i popiti jednu-dvije-tri.. kave.

Pozdrav!