Od zadnjeg “javljanja” prošlo je tri dana..

Prekjučer je bio dan odmora u Lainu Borgu, gradiću u srcu nacionalnog parka Pollino.
Odmor je bio aktivan pa sam sa jednom genijalnom ekipom, uglavnom južnoamerikanci (Argentina i Chile) , otišao na rafting na rijeku Lao. To je priroda koja oduzima dah.. kanjon na nekim mjestima toliko uzak da čamac jedva prođe. Litice iznad ne vidiš im kraja!

Jučer sam išao od Laino Borga do mjestra Castrovillari gdje sam noćio, a jutros sam prošao etapu od Castrovillaria do jezera Tarsia gdje večeras noćim.
Stao sam uz put u mjestu Civita, to je isto nešto predivno, tamo se nalazi most Ponte Diavolo oko 70 metara iznad rijeke. Da ti se zavrti u glavi!

Imena mjesta i svi natpisi su dvojezični – Talijanski i Albanski. Jak je utjecaj Albanaca koji su se tamo davno doselili.
Priroda je impresivna, predivna, netaknuta. Usponi grdi, vrućine strašne, do 47° danas. Ali vrijedi, stvarno vrijedi napora!

Sutra se dižem debelo prije zore, moram krenuti što ranije jer me čeka zahtjevna etapa, 70km i 1.600 metara uspona a prognoza- još vrućije nego danas.
Sutra ujedno ulazim u drugi po redu kalabrijski nacionalni park – Sila. Jedna “simpatična” crtica koju sam netom saznao- u planinskim masivima Sile je ‘Ndrangheta držala po špiljama ljude koje su otimali za otkupninu. Hvala prijatelju Andrei što je sa mnom podijelio baš sada tu simpatičnu činjenicu😱
Ci vediamo!