Iz osobnih razloga koji sad nisu ni bitni je današnja etapa Bristol – Cardiff ujedno bila i zadnja.
Sutra se vraćam vlakom za London pa Dover i onda polakice nazad prema domovini.
Kak sam citirao mamu u videu na trajektu za Dover (“Nikad ne reci nikad”), sada ću ju opet citirati:
“Čovjek snuje – bog određuje”🤣
Ne mogu se požaliti, prešao sam skoro 700km po Luxembourgu i Engleskoj, nešto danas i po Walesu. Imao sam super vrijeme i sakupio gomilu lijepih iskustava. Tako da, sve 5, bit će drugih prilika, nećete me se tako lako riješiti.
Hvala vam svima na podršci, kao i uvijek puno mi je značila!
Vidimo se uskoro u Zagrebu, Nerezinama, Trstu, Slavonskom Brodu i tko zna gdje vas još ima i gdje će me pedale sve odnijeti!
Coln St. Aldwyns – Castle Combe – 59 km – 6:30 sati
Ako postoji riječ koja opisuje engleske predivne krajolike, prirodu, arhitekturu, mir, tišinu, brežuljke.. onda je to Cotswolds.
Cotswolds je dio Engleske kroz koji sam putovao dva dana, od Oxforda do Coln St. Aldwynsa prvi dan i od Coln St. Aldwynsa do Castle Combea drugi.
Apsolutno predivno!
Kuće su sve napravljene od žućkastog kamena koji se tamo nalazi, sve su u sličnom stilu. Nema urbanih vila, apartmana i sličnih “ljepota” moderne gradnje.
Obje noći spavao sam u pubovima koji nude smještaj i iskustvo je neopisivo lijepo. Mir, tišina, sobe ko’ iz žurnala. Pub klopa je zaista odlična, bogatstvo okusa, puno povrća i raznih umaka. I cijene skroz okej s obzirom kako to sve skuoa izgleda i kako je održavano. Posebno mi se sviđa što nema uštogljenosti, ležerna ekipa radi, majice i trapke.. a opet sve funkcionira ko’ po loju.
Kakav jesam, volim promijene pa mi je već nakon dva dana dosadila smirena priroda i nepregledne livade i pašnjaci (makar, bit će toga u Irskoj siguran sam na bacanje) i danas rano poslije podne sam stigao u Bristol.
Bristol je, vele, capital of England za hipstere, ali ovi su baš pravi autentični, nisu napirlitana ekipa kao po Londonu npr.
Život na cesti, uz dokove.. trešti mjuza po pubovima.
Smještaj mi je iznad bara, i to neki Irish bar, a danas je Petak.. bit će zanimljivo. Svatko tko je bio u Engleskoj zna na kaj liče ulice gradova vikendom. Evo dok ovo pišem trešti sve u 16!
Bristol je zadnji grad u Engleskoj na ovom mom putovanju. Sutra odlazim u Wales, grad Cardiff, gdje ću provesti 3 noći. Dobri će mi doći malo odmora jer 4 dana za redom vozim po brdima (nije brutalno kao jug Italije, ali non-stop gore-dole-gore-dole, pa se nabere). A treba malo i veš oprati, obrijati se i tak to..
Jučer i danas je puhalo, sutra po prognozi ne bi trebalo i to je dobro jer trebam preći Severn bridge, ogroman viseći most koji spaja Englesku i Wales.
Treba se naspavati, na sreću ponio sam odlične čepiće za uši, jer tko zna kad će partijana vani završiti.
Ako postoji riječ koja opisuje engleske predivne krajolike, prirodu, arhitekturu, mir, tišinu, brežuljke.. onda je to Cotswolds.
Cotswolds je dio Engleske kroz koji sam putovao dva dana, od Oxforda do Coln St. Aldwynsa prvi dan i od Coln St. Aldwynsa do Castle Combea drugi.
Apsolutno predivno!
Kuće su sve napravljene od žućkastog kamena koji se tamo nalazi, sve su u sličnom stilu. Nema urbanih vila, apartmana i sličnih “ljepota” moderne gradnje.
Obje noći spavao sam u pubovima koji nude smještaj i iskustvo je neopisivo lijepo. Mir, tišina, sobe ko’ iz žurnala. Pub klopa je zaista odlična, bogatstvo okusa, puno povrća i raznih umaka. I cijene skroz okej s obzirom kako to sve skuoa izgleda i kako je održavano. Posebno mi se sviđa što nema uštogljenosti, ležerna ekipa radi, majice i trapke.. a opet sve funkcionira ko’ po loju.
Kakav jesam, volim promijene pa mi je već nakon dva dana dosadila smirena priroda i nepregledne livade i pašnjaci (makar, bit će toga u Irskoj siguran sam na bacanje) i danas rano poslije podne sam stigao u Bristol.
Bristol je, vele, capital of England za hipstere, ali ovi su baš pravi autentični, nisu napirlitana ekipa kao po Londonu npr.
Život na cesti, uz dokove.. trešti mjuza po pubovima.
Smještaj mi je iznad bara, i to neki Irish bar, a danas je Petak.. bit će zanimljivo. Svatko tko je bio u Engleskoj zna na kaj liče ulice gradova vikendom. Evo dok ovo pišem trešti sve u 16!
Bristol je zadnji grad u Engleskoj na ovom mom putovanju. Sutra odlazim u Wales, grad Cardiff, gdje ću provesti 3 noći. Dobri će mi doći malo odmora jer 4 dana za redom vozim po brdima (nije brutalno kao jug Italije, ali non-stop gore-dole-gore-dole, pa se nabere). A treba malo i veš oprati, obrijati se i tak to..
Jučer i danas je puhalo, sutra po prognozi ne bi trebalo i to je dobro jer trebam preći Severn bridge, ogroman viseći most koji spaja Englesku i Wales.
Treba se naspavati, na sreću ponio sam odlične čepiće za uši, jer tko zna kad će partijana vani završiti.
Krenuo sam prekjučer dosta rano iz Londona jer me čekala duga dionica, nekih 115km do Oxforda. Bilo mi se teško rastati od Anite i njene familije, stvarno su me lijepo ugostili i proveo sam 3 krasna dana kod nje.. ali mora se ići dalje!
Sve je bilo u redu do negdje 60og kilometra. Tada mi je pukla guma. No, to samo po sebi nije ništa strašno, malo je zezancija jer treba poskidati sve torbe, ali vrijeme je bilo lijepo tako da- no problem. Bilo mi je malo čudno jer nisam našao nikakav trn ili čavao, staklo u gumi, ali okej rekoh..događa se.. Tada sam skužio da mi kotač malo pleše tj. da su žbice malo olabavile. Nisam tome pridavao neku pažnju, no tada mi je ponovo pukla guma. E to je sad već problem! Skinuo sam kotač i vidio da su žbice skroz labave i da je jedna od njih i probušila gumu.
To se sve odvijalo ispred jedne kuće, iz koje je izašla gospođa vlasnica i- ni pet ni šest- uzme mene i kotač u auto i vozi me u lokalni servis!
Tamo su mi pritegnuli žbice i rekoh- super!
Uz jedan mali detour do lokalne cvjećarnice da kupim cvijeće za gospođu, krenuo dalje.
Ali nakon 10km još gore, sve se razlabavilo. Na jedvite jade se dovukao do Oxforda, nisam baš uživao u krajolicima jer sam razmišljao- što sada?
Okej rekoh.. Oxford je biciklistički grad i ima servisa ko u priči. Pa budem drugo jutro tražio pomoć.
Vraga, obiđem 3 servisa i u sva 3 me “otkantaju” – nemaju kotač na lageru, nemaju vremena.. kreće lagano očajavanje.. moram dalje a kotač u banani. Već sam razmišljao o kupovini novog bicikla (1.000+ Funti) da mogu dalje..
Odem u četvrti servis nimalo entuzijastičan i- tamo mi se posrećilo! radio je jedan mladi dečko iz Rumunjske i da skratim- preko reda me uzeo i sve riješio! Mojoj sreći nije bilo kraja! Ostalo je još i po podne za razgledavanje Oxforda. Pravi studentski grad, mlađarija po ulicama, sve u svemu super.
Jutros sam krenuo iz Oxforda za Cotswolds, predio Engleske koji je poznat po ljepotama prirode. I stvarno mogu reći- to je nešto apsolutno predivno, kakva priroda, kamene kuće kao iz bajke!
Jedno selo ljepše od drugog..
Na kraju sam stigao u selo Coln St. Aldwyns, u smještaj kakav dugo nisam vidio. Pravi autentični pub sa sobama, u zelenilu, terase.. divota! Pojeo sam večeru kakvu nisam mogao ni zamisliti, usluga super.. a sve ležerno i nimalo uštogljeno, onako pravo pubovski. I cijene više nego korektne.
“Predobro sve
Ovo nije engleska!
Pečena piletina onak s kožicom, u opakom sosu..
Pečeno povrće sa kremom od avokada i salata.
Znači izvanredno nekaj
Dakle ne pamtim kad sam nekaj ovak fino poklopal
Koji hotel, koja usluga, ljubazni.. prejebeno nekaj.. a nije uštogljeno nego onak pub spika.
Apsolutni šampion svih putovanja do sada
Znači ovaj dio engleske je prejebeno nekaj!
A sutra imam smještaj isto u Cotswolds area, u selu Castle Combe, koji je dobio titulu prettiest village in England..
Ak je ovo sve do sad ovak, zanima me kaj je tam onda!”
Vrijeme mi je fantastično, sunce, toplo..
Jednom rječju- predobro!
Ova situacija sa gumom me ponovo podsjetila kako ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći! A toga se uvijek dobro podsjetiti!
Sutra dalje po Cotswoldsu, polako se približavam Walesu.
Poznata stara stvar od The Clashovaca, a ujedno i zov koji sam osjetio probudivši se u Doveru iz kojeg sam se zadnje javio.
Krenuo sam iz Dovera lagano, moram priznati, anksiozan pred put- prvi puta vozim bicikl lijevom stranom ceste, ne znam kako će raditi navigacija, internet.. u biti uobičajeno stanje uma na početku ovakve avanture, već sam to prolazio na prošlogodišnjem putu za Siciliju.
Prvo odredište iz Dovera bilo mi je u gradu Maidstoneu u Kentu, na malo više od pola puta do Londona. I sve je prošlo super! Brzo sam se prešaltao na lijevu stranu, u biti je baš zanimljiva takva vožnja, malo za promijenu. Najčudniji su u početku kružni tokovi u koje se ulazi lijevo tj. kontra od ostatka Europe.
Priroda je predivna, sve zeleno gdje god pogledaš, šume, livade, konji.. bilo je i dosta glavnih cesta, neki put ih je nemoguće izbjeći.
U Maidstoneu sam prenoćio u pravom engleskom hotelčiću, cigla, tepisi na podu po svuda, dvije pipe (po jedna za toplu i hladnu vodu), grozna kava i sve ostalo što englesku čini engleskom i odmah slijedeće jutro krenuo za London.
U Londonu živi Anita, prijateljica moje žene Tijane- njih su dvije davnih dana otišle u potrazi za poslom. Tijana se vratila (na njenu sreću- upoznala je mene) a Anita je ostala. Ona živi u krasnoj kućici u Nunheadu, koji je odmah do Peckhama, svima poznatom iz serije Mućke.
Prije Anite svratio sam do Brixtona gdje su njih dvije nekada živjele da slikam Tijani kuću gdje su stanovale. Brixton je vrlo živopisno mjesto, jako me podsjeća na Napulj. Život na ulici.
U Londonu sam proveo tri prekrasna dana kod Anite i njene family. Jučer me Anita provela po čitavom Londonu uzduž i popreko, naravno sve na biciklima. Ona je odlična biciklistica, prilično je u formi i super poznaje London, tako da je stvarno bio dobar sightseeing. U puno navrata sam se u velikim gradovima uvjerio da se grad ne može bolje obići i vidjeti nego na biciklu!
Uživam u vožnjama po velikim gradovima, probijanju kroz gužve, ubacivanje iz trake u traku.. treba ići “čvrsto” i sigurno.
Vrijeme me, da kucnem u drvo, izvrsno služi, još nije bilo niti jedne kiše, što je za Englesku izvrstan skor.
Nadam se da će potrajati!
Vozači su jako korektni, biciklisti su dosta dobro zaštićeni, svi propuštaju jedni druge.. za sad stvarno sve 5!
Sad se treba naspavati jer sutra krećem dalje, za Oxford, nekih 110km od Londona.
Stigao na odredište, kod Anite, Tijanine frendice iz starih dana.
Ona živi u dijelu Londona koji se zove Nunhead, odmah uz Peckham.
Prije sam svratio do Brixtona, tamo je Tijana svojedobno živjela.
Skroz suvereno vozim po lijevoj strani, po cestama, kružnim tokovima, bez ikakvih problema stigao na odredište.
Bome je London brdovit😊
Prošla je godina dana od puta biciklom na Siciliju..bile su tada velike vrućine pa se rodila ideja o turneji u malo svježijim krajevima. Smišljeno- realizirano
Ovo pišem iz Dovera, malog lučkog mjestašca u Engleskoj. Stigao sam po podne trajektom iz Calaisa, luke na Francuskoj strani La Manchea gdje sam parkirao auto kojim sam se do tamo dovezao. Putovao sam do Calaisa autom skoro 4 dana, što sam stariji to mi je teže voziti autom duge relacije.
Putem sam stao 1 noć u Regensburgu u Njemačkoj (krasan gradić!) i 2 dana u Luxembourgu kod prijatelja Gorana i Sanje, iskoristili smo priliku i biciklirali po tom predivnom ”speglanom” gradu – to je doživljaj za sebe, nikada nigdje nisam vidio toliko uređenih biciklističkih staza. U 70km koliko smo prešli, niti jedan metar nije bez biciklističke pruge.
La Manche sam prešao na biciklu, tj. trajektom koji plovi nekih 2 sata i jako je velik i udoban, prođe za čas.
Smjestio sam se u Doveru u lokalni bed&breakfast i otišao prošetati po gradiću. Vrijeme je za sada idealno- 15-20 stupnjeva bez kiše. Takva je prognoza i za London gdje ću provesti 4 dana kod prijateljice, a sutra prvo idem iz Dovera za Maidstone, gradić u Kentu na malo više od pola puta između Dovera i Londona.
Ova turneja obuhvaća Englesku, Wales, Irsku, Sjevernu Irsku i Škotsku. Predviđeno je da traje mjesec i pol, 29.7. bi po planu trebao biti u Glasgowu gdje tada dolaze avionom moja žena Tijana i kćer Hana pa zajedno nastavljamo put rent-a-carom po Škotskom visočju i Engleskoj.. o tom potom.
Za sada je sve po planu, mentalna i fizička sprema je dobra, iako sam godinu dana stariji od prošle turneje.
.
Po planu ova turneja nije toliko ”brutalna” kao prošlogodišnja po Italiji, manje kilometara i uspona, o vrućinama da ne govorim. Više će biti riječ o vlazi i kiši, pretpostavljam.
“Vozi po lijevoj strani”- stalno si ponavljam, lako je zaboraviti da više nisam na kontinentu..pogotovo u jutro dok je čovjek još pospan.
Toliko za sada, skršen sam od današnjeg puta od Luxembourga do Calaisa, traženja long-term parkinga, utovara i pretovara stvari iz auta na bicikl, petljanja po ogromnim prometnim lukama.. sutra put Maidstonea a sada- laku noć!
Bila je ovo jedna lagana uvertira u avanture koje dolaze.
Luxembourg je stvarno predivan i neobičan grad, prvi puta sam ovdje bio prije 6-7 godina i očekivao sam nekakav mali gradić sa trgićem i to je to. Ali je grad u biti jako velik i neobičan.
A biciklisti su ovdje stvarno na svom terenu, nema jednog metra da nije pokriven biciklističkim stazama. Danas smo bili na vožnji od 70 km i uglavnom su posebno asfaltirane staze kroz šume, polja, livade, uz rijeke. Stvarno krasno!
Sutra put Calaisa, nekih 400+ km od Luxembourga. Tamo imam rezerviran parking za iduća dva mjeseca.
Zanima me kak Calais sada izgleda, davno sam od tamo zadnji put plovio za Englesku. U međuvremenu su se pojačale migrantske krize i kriminal.. prvi puta ot kada imam Toyoticu sam ju kasko osigurao za svaki slučaj, ak ju u povratku nađem na klocnama.. ako ju uopće i nađem😅.
Čim se sparkiram lovim prvi trajekt za Dover u Engleskoj, ima ih puno koji navigaju na relaciji Calais – Dover pa se nadam da ne bude problema. Plovidba preko La Manchea traje oko sat i pol, a slijedeći smještaj mi je svega par km od pristaništa u Doveru.
Bumo videli!
