Salerno – Capaccio Paestum – Gioi – Valo della Lucania
92, km 9h 33m 1057 m 9,6 km/h
Današnji dan mi je potvrdio da nikada ne treba unaprijed prosuđivati i projicirati što će biti.
Očekivao sam otužnu južnjačku scenografiju, šikare i smeće.. kadli ono- možda čak i nešto najljepše što sam do sada vidio! Prvo se vozi 40-ak km uz obalu i onda kreće jaako strmi uspon na 700m nadmorske visine.
I onda se na visini 600-700 metara vozi po najljepšem mogućem krajobrazu! Zelene planine, brda, doline.. jezero. Jako malo prometa. To je južni dio regije Campania i nije poznat turističkoj industriji. Nisam vidio niti jednu stranu tablicu.
Nema turista.
Jako sam sretan jer sam u dva dana bez većih problema svladao dvije izuzetno zahtjevne etape, sa jako puno uspona a vrućine su stvarno paklene- pokazao mi je termometar 46°C. Ne znam da li sam to ikada doživio, a kamoli vozio (i po jakim strminama i gurao) natovareni bicikl.
Još par dana i dolazim u Calabriju koja je apsolutni prvak visinskih razlika (imaju čak i skijalište, a blizu je Afrika..).
A današnja i jučerašnja etapa su mi potvrdile da snage i izdržljivosti imam!
Iz Castellammare di Stabie sam prekjučer ulovio brzi brod za otok Capri.
Već sam dolazak tj. uplovljavanje je doživljaj jer se iz broda odlično vidi koliko je taj (vulkanski) otok strm.
Moj smještaj nalazi se u Anacapriju, to je gradić skoro na samom vrhu otoka.
Za talijanske i svjetske pojmove, Capri je top destinacija. No ipak sam ja iz bella Croatie pa mogu reći da takvih bisera na našem Jadranu ima na desetke. I tu ću se zaustaviti. Jer sam (sam sebi) rekao da ova turneja najmanje od svega ima svrhu uspoređivanja bilo čega sa bilo čime, u smislu što je bolje i slično.
Prvenstveni cilj mi je stjecanje novog- fenomenalnog – iskustva!
Danas sam proveo lijep dan na plaži Lido del Faro, voda je bistra i topla, prava divota osvježiti se. Čujem da vrijeme u Zagrebu nije najstabilnije. Ovdje je stabilno, rekao bih- pakleno stabilno. Velike su vrućine, blizu je već i Afrika.
Za daljnje putovanje sam se naoružao vitaminima, pogotovo Magnezijem, jer me zadnjih 10ak dana na večer kad se smirim zna uloviti grč u nozi što je stvarno izutetno neugodno i bolno. A sad me za kraj čeka “najgori” dio – Calabria. Uz velike vrućine i (za mene) ogromne uspone dehidracija je uvijek moguća. Pa treba i paziti da uvijek bude dovoljno tekućine, minerala, soli..
Sutra u 17h (nema jutarnjeg) lovim brod natrag za kopno, spavam u Sorrenteu, pitoresknom gradiću na samom početku Amalfi obale, koja mi je ujedno i slijedeća etapa.
Napoli- glavni grad Campanie, 7. po redu regije koju sam prošao na ovom putovanju. Prestrašili su me sa svih strana pričama o tom gradu.
O pljačkama, luđacima u prometu.. pazi se ovog, onog.. Dakle.. Ja draže ljude od Napolitanaca nisam upoznao, toliko su srdačni, pričljivi, druželjubivi.. grad sam po sebi je čudo, s jedne strane prljav, smeće po svuda, oronule zgrade, dvorišta, čerge.. s druge strane, toliki šarm da je to nevjerojatno za doživjeti.
Stvarno grad koji ima dušu. Prehodao sam ga uzduž i popreko, pojeo hrpu pizza, canelona, stvari kojima ne znam ni kak se zovu. Bio na vođenoj biciklističkoj turi po gradu.. popio bezbroj kava.. ma imao sam osjećaj da sam tamo 7 dana a ne dva i pol, tako mi je vrijeme proletilo. Ispostavilo se da mi je zapravo najveća opasnost prijetila od ogromnih količina ugljikohidrata i šećera!
No.. zasvrbiše tabani i taman mi je bilo vrijeme da se krene.
Današnje odredište mi je bilo Castellammare di Stabia ( mjesto iz kojeg mi sutra ide trajekt za otok Capri ). Najkraća udaljenost od Napolija do Castellammare-a bi bila 30ak km uz obalu. Ali tko je vidio ići najkraćim putem.. Cijelo vrijeme boravka u Napoliju promatram Vesuvius (iliti Vezuv).. i rekoh- bio bi red napraviti obrnuto- pogledati Napoli sa Vezuva. Tako da sam navinuo sat za 5 u jutro i krenuo.. Uspon je prošao odlično, priroda fenomenalna..
Nisam došao skroz do kratera jer se tih zadnjih 100-200m uspona ide stazama a za to treba ulaznica, a ulaznice su rasprodane tjednima unaprijed (uglavnom ih zakupe agencije za vođene ture). No i dolazak do te kapije je bilo fenomenalno iskustvo.. kada ću opet imati priliku biciklom se popesti na Vezuv?! Nakon toga otišao sam vidjeti Pompeiie, to je pak priča za sebe.
Trebalo bi cijeli jedan dan za to odvojiti.. a nemreš sve.. tako da sam ga prozujao u dva sata i nakon toga otišao do odredišta. Najviše me se od cijelh Pompeiia dojmio amfiteatar.. što bih sve dao da se mogu vratiti vremeplovom u 1971. godinu i biti tamo na koncertu Pink Floyda .! Pokušavam zamisliti kakav je to doživljaj morao biti!
A ja se te godine taman rodio 🙂 Još sam se večeras odvezao bajkom do trajektne luke (svega par km od smještaja) da vidim raspored trajekata za Capri za sutra.. ima to i na netu, ali.. hmm.. ovo je Italija😚 Smještaj krasan, jedva čekam zaspati i sutra otići jutarnjim trajektom na taj famozni otok, gdje boravim dva dana. ..uf alal sam se raspisao.. ..kad je stvarno bio- kak bi pokojni Kićo rekao- Dan koji se pamti! Ln
Današnji dan je bio prilično uzbudljiv, propješačio dobrih 10+ kilometara po dosta velikim vrućinama.. Za sutra ujutro imam u planu nešto dosta dobro, ali o tome ću (ako se ostvari) u sutrašnjem nastavku Turske sapunice😊 Ovim putem svima želim ugodan ostatak večeri i laku noć!
Citta e Pulicinela Come Bella..
Stvarno sam proveo ovdje prekrasna dva i pol dana.. čini mi se kao da ih je bilo 7 koliko toga sam prošao i vidio i doživio.
Od svih opasnosti kojima su mi prijetili, najveća opasnost je bila od ogromnih količina ugljikohidrata i šećera😅 3 pizze u 2 dana, bezbroj Canelona, Rola, Brioša i ostalih delicija kojima ne znam niti ime, a sve su fine😊.. Sada povratak neko vrijeme na sireve i jogurte🤣
Bella Napoli, ali dosta.. kak veli naš prijatelj Robert- u malim količinama liječi, u velikim ubija.
A i svrbe me tabani, vrijeme je za nove destinacije! Za sutra su planovi veliki, ali takve (velike) su i vrućine, pa bumo vidli..
