Putovanja – Stranica 5

8. etapa San Marino – Poppi

San Marino – Monte Cerreto – Miniera – Romagnano – La Crocce – Serravelle – Poppi

101,4 km 11h 18m 1903 m 9km/h

Današnja etapa od San Marina do mjesta Poppi u Toscani je bila “najgora” što se tiče uspona- preko 2.000m i 100+ kilometara.

Iako sam se pribojavao tolikih pentranja, prošlo je odlično i jako sam sretan jer mi je forma jako dobra, što je super jer sada kreću veći usponi na svim daljnjim etapama.

Negdje putem je bila zatvorena glavna cesta jer se u nedavnim poplavama u potpunosti odronila. Tipično u talijanskom stilu, nigdje oznake, putokaza za obilazak.. chiuso pa si ti misli. Zahvaljujući jednom čovjeku koji se tamo našao i GPS-u uspio sam se snaći, vraćao se natrag i onda se spustio po šumskom putu u kanjon ispod ceste i kroz grozno blato se probio kroz nedođiju i uspio se vratiti na cestu nakon sat i pol bauljanja.

Prava avantura!

Nakon toga- 20km konstantnog uspona na Passo di Mandrioli na 1.173m nadmorske visine, tu je ujedno i ulaz u Toscanu, 4. Regiju koju prolazim na ovom putovanju.

Nakon svakog uspona dolazi pad, ne s bicikla na sreću, nego pad u nadmorskoj visini pa sam se s neizmjernim guštom spuštao 20km do mjesta Poppi gdje večeras noćim u starinskoj kući “Casa Jole”. Poppi je tipičan gradić na brdu, onako odozdola izgleda jako lijepo.

Nije mi se više dalo pentrati pa sam se radije smjestio a u Poppi ću, nadam se, sutra u jutro, pogledati i popiti kavu prije daljnje vožnje prema Firenci koja mi je ujedno i slijedeće odredište.

Prava uživancija i avantura sve u svemu!

Česte stanke i uživanje u pogledima, sretanje raznih ljudi, priče i putešestvije!

Sad da (opet) citiram Riblju Čorbu: “Suviše sam umoran da bih dalje pevo”, pa ću zaželiti svima i sebi- laku noć.

Do sutra..

San Marino escursione

Današnji dan je bio leggiero, izletić i odmorko te klopa, uglavnom ugljikohidrati za gorivo.
Sutra me čeka najjača tura, barem što se uspona tiče – 2.000m popraćeno ne zanemarivom kilometražom – oko 100km.
Odredište je Poppi, gradić u Toscani oko 60km udaljen od Firenze, koja je moje slijedeće veće odredište.
Do sada još nikada nisam u jednome danu napravio toliko uspona, to je ekvivalent 2x uspon na Sljeme. Bumo vidjeli, kak bi sljepci rekli😎!

Do sada sam prošao tri regije:
•Friuli Venezia Giulia
•Veneto
•Emilia Romagna
I grad/državu San Marino.
Sutra ulazim u Toscanu, 4. po redu regiju.
Plan je- nadam se- rano zaspati i krenuti rano, polaganim ali (valjda) sigurnim tempom.
Vremenska prognoza za slijedećih 10 dana je savršena!

7. etapa Ravenna – San Marino

Ravenna – Savio di Ravenna – Pinarella di Ceriva – Cesenatico – Bellaria-Igea Marina – Serravalle – San Marino

78,5 km 8h 10m 581 m 9,6 km/h

Svanulo je iznad crkve Svetog Marka.. pjevala je Riblja Čorba.

Meni je svanulo iznad crkve Svetog Vitale u Ravenni, jako sunčano i toplo pa budući da sam od 5 bio “nabrijan” krenuo sam ranije nego što sam planirao u namjeri da svratim do Riminija na kupanjac.

Je je, moš’ mislit! Pa to je nekaj strašno, koja močvara, sa miljardu leželjki, i sardine iz konzerve bi se osjećale klaustrofobično!

Ništa od kupanja..

Uz put sam naišao na servis bicikala i zamolio jako simpatičnog vlasnika da mi napravi brzinski servis, čišćenje, podmazivanje, štelanje.. otkrili i da je vijak osovine pedale bio otpušten.. sva sreća jer nemam alat kojim bih to sam pritegnuo putem.

San Marino je 20ak km udaljen od Riminija, iako, moj smještaj je ispod grada, nije mi se dalo ići još do gore jer sam bio umoran. Sutra sam ionako ovdje jedan cijeli dan i odmaram noge, pa ću busom na izlet do Citte di San Marino.

Taj jednodnevni odmor će mi itekako trebati jer me prekosutra čeka možda i najteži dan- od San Marina do mjesta Poppi (50km od Firenze koja je slijedeće odredište), do Poppija ima 100km i preko 2.000m uspona. A bicikl teeežaaak..

Buona note!

6. etapa Porto Viro – Po – Ravenna

Porto Viro – Po – Ravenna

131,5 km 9h 23m 36 m 14 km/h

Danas sam navinuo alarm za 6h u jutro, jer je plan bio, umjesto direktno za Ravennu (80-ak km) prije obići park delte rijeke Po, što je značilo još 60km više.

Nije mi žao jer je stvarno predivna priroda, mir i tišina. Nisam sreo ama baš nikoga.

Vozi se po cesticama, stazama i pontonskim mostovima.

Nakon tog mira, pravac Ravenna, što je bilo, u najmanju ruku rečeno, puno gore- magistralna cesta i šleper na šleperu, ali doslovno.

Kada sam vidio koja je to luka i industrija oko Ravenne, onda me ne čudi da je teretni promet toliki.

Stresno je voziti po takvim cestama, svaki šleper koji prođe kraj tebe te zanese od udara vjetra. Treba biti stvarno fokusiran i pribran.

Imam sreću što ne razmišljam o mogućim scenarijima.. imam razne fobije i raznih stvari se bojim, ali toga da će mi se nešto desiti na cesti, toga ne. Da se toga bojim vjerojatno ne bih ni išao na ovakve egzibicije.

Sama Ravenna je predivan grad, jako ukusno i lijepo sagrađen i uređen, sve je u ciglenim i smeđim i bež tonovima.

Nedavno je grad bio poplavljen, no tome sada nema niti traga.

Emilija Romagna je druga regija, od njih 9 ili 10 koliko planiram proći.

Sutra put San Marina!

Venezija – razgledanje

4. etapa Latisana – Mestre

Latisana – Lugugnana – Eraclea – Jesolo – Portegrandi – Mestre (Venezia)

105,6 km 9h 41m 36 m 10,9 km/h

Svanuo je krasan sunčan i topao dan u Latisani, pa je energija bila odlična.

Za tri sata bio sam u Lido di Jesolu i tamo se malo kupao i sunčao na lokalnoj plaži u mjestu Cavallino.

Zatim sam posjetio restoran gdje je prije 25 godina za vrijeme studentskih dana radila moja Tijana. Potražio sam vlasnika koji je se jako dobro sjeća i popio s njim kavu.

Nastavio put do Mestrea. Prvobitni plan je bio brodom od Sabbione (par km od Cavallina) ali sam saznao da bi teže ukrcao svoj natovareni bicikl, pa sam ipak išao okolo cestom.

Sve u svemu super đita, 110km po ravnici, uglavnom sporednim cestama, kroz zelena nepregledna polja i drvorede. Divno sve skupa.

Sutra je plan bauljanje po Veneciji pa prekosutra dalje prema jugu, do Porto Vira na delti rijeke Po.

Mali odmor i kupanjac pa za Mestre.
Prvobitni plan je bio na brod jer je tu blizu plaže pristanište i bila bi lagana plovidba do Mestre preko Venezie..
Ali sam saznao da su to mali brodeki i teško bi ukrcao bićikletu pa ću ipak morati okolo naokolo što je još nekih 70km na ovih 60 koje sam već danas prešao. Ali je sve ravnica..
Poz s piaggie😊

3. etapa Trst – Latisana

Trieste – Campo Sacro – Soglio dei Colombi – Fiumicello – San Giorgio di Nogaro – Latisana

84,7 km 8h 6m 266 m 10,4 km/h

WhatsApp “Današnji dan kamilica.. niti 90 km uglavnom ravnica.
Latisana je jedno “prekrasno” mjesto..
Kak veli Andrea- “Jedina atrakcija od Latisana je da ima stanica od vlak”🤣
Na sreću kupio sam si hrenovke pa bu mi ih gazdarica apartmana skuhala jer Latisana ne vrvi baš restoranima i noćnim životom.”

Facebook “3. Etapa putovanja. Prilično lagana (80-ak km ravnice) i moglo bi se reći dosadnjikava vožnja.

U mjestu Latisana glavna – i jedina – atrakcija je željeznička stanica

Srećom kupio hrenovke tik prije zatvaranja dućana (jedinog) inače bi ostao gladan..

Jedina gastronomija preko dana mi je bila 5 kava s mljekom i kila i pol trešanja.. jao jao bit će svega

Ovdje noćim i sutra put Mestre-a.. ak bu mi se dalo skočim do Lido di Jesola prije, da se okupam i posjetim restoran gdje je moja žena Tijana provodila ljeta radeći za šankom u vrijeme studentskih dana.

Vrijeme super, samo jedan pljusak i to taman kad sam bio ispred natkritog bara pa sam ga uz kavicu i Moods cigaricu ispratio pogledom.”

Ovo je tunel uklesan u stijeni.
Iz jednog kuta vidi se kao obris ljudskog lica.
Legenda, kako mi je ispričao Andrea, kaže da je to Napoleon.
I da kada se prolazi kroz taj tunel treba tri puta potrubiti kao znak da se ostavljaju brige iza sebe.
Ja sam tri puta pozvonio, valjda bude i to dobro!

2. etapa Vrbljene – Trst (je naš?)

Nakon odmora kod Andreje u Vrbljenima započela je druga etapa avanture od Vrbljena do Trsta.

Vrbljene – Sveta Ana – Pristava – Jakovica – Predjama – Goli Vrh – Senadole – Prelože pri Lokvi – Koromačnik – Trst

118,3 km 11h 58m 1680m 9,9km/h

Dakle fulao sam sve što se fulati dalo i zadnja 3 sata bauljao po predgrađima. Na kraju sam završio na autoputu, tj. brzoj cesti sa dve trake, strogo zabranjeno za bicikle.. uopće ne znam kak mi je to uspjelo. Dakle j.. su mi sve po spisku šleperi i auti.. a nemreš se vratit. Dobro da murja nije prošla valjda bi me u ludaru strpali😅
Zažmiri i vozi miško.
E sad da pijem..

Današnja etapa je bila stvarno uzbudljiva i raznovrsna, predivna priroda, puno puteva po šumama i makadamima, puunoo uspona, avanture po autoputima🤣, gubljenje po tršćanskim predgrađima, vožnja po gradskoj ludnici od prometa i za kraj odlična klopa!
Di ćeš bolje😊
Satralo me sve skupa pa sad u krpe.
Sutra slobodne aktivnosti po plažama oko Trsta.
Laku noć!

1. etapa Zagreb – Vrbljene (Ljubljana)

Zagreb – Sveta Nedelja – Samobor – Gaj – Brežce – Brlog – Šentjernej – Novo Mesto – Grosuplje – Ljubljana – Vrbljene

170,4 km – 14h 35 min – 1118 m – 11,7 km/h

Jučer, 6.6. u 6h (666) krenuo na avanturu osvajanja apeninskog poluotoka.

Krajnji cilj mi je Villa San Giovani odakle ide trajekt za Siciliju i gdje 26.7. trebaju doći Tijana i Hana (žena i kćer) autom pa nastavljamo autom put po Siciliji i Italiji još nekih 3 tjedna.

Biciklistička ruta je nekih 2.600-3.000km, sa puno uspona. Trajanje je predviđeno 50 dana, ako prije ne puknem naravno.

Nikada nisam imao ovakav izazov i ne znam kako će tijelo i glava reagirati..

Plan je dan po dan sa solidnim odmorima, i ne razmišljati previše unaprijed jer onda kreću anksioznosti.

Jučer sam došao do mjesta Vrbljene kod Ljubljane i prešao cca. 170km što mi je ujedno i najduža planirana dionica.

Prošlo je okej, danas odmaram u Ljubljani pa sutra dalje za Trieste.

Andiamo!