biba – Stranica 7

28. Etapa Lago Cecita – Lago Passante (Sila)

Lago Cecita – Croce di Magara – San Nicola Silano – Quaresima – Bocca di Piazza – Spineto – Lago Passante (Sila)

72,9 km 8h 21m 1245 m 8,7 km/h

Sila

Drugi po redu nacionalni park u Calabriji koji prolazim. (Prvi je bio Polino, drugi Sila a treći, zadnji, je Aspromonte pred sam kraj putovanja)

I što reći- stvarno je Sila(n)!

Već 3 dana se vozim po tom parku i nikad kraja.

Apsolutno predivno, jučer sam noćio na jezeru Cecita a danas na jezeru Passante. A još sam ih nekoliko prošao putem. A putem uglavnom borova šuma, nepregledna ogromna stabla koja pružaju toliko potrebnu svježinu. Danas sam se uspeo na 1.600 metara, što je za mene najviša točka u mojoj ne tako dugoj bike-touring karijeri.

Krenuo sam u 4:15 u jutro da izbjegnem vrućine. Ne da sam ih izbjegao, nego sam se smrznuo. U jutro je bilo 13-14 stupnjeva. A preko dana 45.. pa to su temperaturne razlike kao u Sahari!

Još jedna mala dogodovština od jutros- navigacija me, kako izbjegava glavne ceste gdje god je to moguće, bacila na šumski put, što bi bilo super da nije bio mrkli mrak.. prisjetio sam se table koju sam vidio dan ranije o vuku kao zaštićenoj životinji.. pa su mi pale na pamet divlje svinje.. svašta nešto..

Nemam preveliko iskustvo sa planinama ali sam hodajući po Osoršćici na otoku Lošinju imao susreta sa divljim životinjama i znam da one u principu izbjegavaju ljude. Tako da sam jutros navinuo muziku na zvučniku i prošlo je sve 5!

Vidio sam sokola ali ga nisam uspio ovjekovječiti kamerom.

Putem naišao na dućan/bar sa Calabrijskim delicijama, složio mi čovjek vrući panin punjen sa ni sam ne znam čime sve, ali delicija samo takva!

Sada sam u odličnom hotelu kraj kojeg je moderan bar i restoran tako da mojoj sreći nema kraja

Sutra u 6h kavica pa put Catanzara, glavnog grada Calabrije.

Polako i sigurno gmižem ka vrhu čizme!

Arrivederci!

Stvarno sve skupa predivno.

27. Etapa Lago Tarsia – Lago Cecita (Sila)

Lago Tarsia – Bisignano – Acri – Cuponello – Molarotta – Lago Cecita (Sila)

70,2 km 8h 51m 1411 m 7,9 km/h

Čim zađe sunce, odmah bude svježe, po noći je čak i hladno!
Ipak je ovo na 1.000m nadmorske visine.
Sutra odmaram noge za daljnje izazove (prekosutra se penjem na 1.700m nadmorske, nikada nisam toliko visoko bio biciklom)..

Vjerojatno ću otići do centra za posjetitelje nacionalnog parka, tamo se svašta-nešto nudi, ima navodno jako lijepih šetnica po parku i po šumi.
Centar je 8km od smještaja a kako želim sutrašnji dan izbjeći uopće pogledati bicikl, a kamoli ga voziti, ponudila mi je gazdarica hotela da me njezin muž odveze autom😊

Općenito s kime kod sam tu u Calabriji pričao i došao u kontakt- stvarno mogu reći sve najbolje o tim ljudima. Užasno su susretljivi, vedri, druželjubivi.

Svi kažu da je jug siromašan..ono što južnije to tužnije.. ja ne mogu točno procijeniti, ali prije bih rekao da su jednostavni i skromni, sretni sa onime što imaju. Najveće siromaštvo sam zapravo vidio po velikim “bogatim” gradovima. Tamo puno novaca treba da se uopće preživi jer je turizam uzeo danak i cijene su bolesne, pa ti preživi. I kontrasti su (kao i u svim velikim gradovima) veliki- beskućnik spava u kutiji kraj parkiranog Maserattija.

Apsolutno me ništa ne fascinira u tim razvikanim gradovima, prljavi su, otuđeni, sve se gleda samo kroz prizmu novaca. Not my type!
Za mene je to zapravo tužno.

Ugodno se osjećam u ovim jednostavnim krajevima. Dobrodošlica koju doživiš je nekako iskrena.

Eto.. sunce me prebacilo na filozofska razmišljanja pa ih dijelim..

Buona notte tutti!

Moram priznati da mi je pasalo cijeli dan chillati, ležati.. dva puta zaspao.. baš sam bio umoran.
Uzmu ipak danak ti svi kilometri, usponi, žega..
Baš kužim da bu mi taman dosta kad prođem još ovo što imam pred sobom- a to je još 6 etapa od kojih su tri turbo jake a tri srednjeg intenziteta.
Sad me već drži i činjenica da ću uskoro vidjeti svoje cure i malo putovati dalje autom.. valjda ga nisam zaboravio voziti..😊

Sutra u revijalnom tonu buđenje u pola 4 jer me odmah za dobro jutro čeka pentranje na 1.600+ metara pa da taj prvi najteži dio odvozim prije žege koja je svakim danom sve veća. Sad sam izašao malo van, pojeo večeru koju mi je muž od vlasnice hotela složio. Jako fino ali bome ljuto i slano.. bit će prikapčanja na pipu noćas🤣

U svakom slučaju- idemo dalje!

Pozdrav!

26. etapa Castrovillari – Lago Tarsia

Castrovillari – Cassano all’Ionio – Spezzano Albanese – Lago Tarsia

50,5 km 5h 53m 647 m 8,6 km/h

25. etapa – Laino Borgo – Castrovillari

Laino Borgo – Laino Castello – Castrovillari

48,4 km 7h 40m 1042 m 6,3 km/h

Fiumi Lao

Od zadnjeg “javljanja” prošlo je tri dana..

Prekjučer je bio dan odmora u Lainu Borgu, gradiću u srcu nacionalnog parka Pollino.
Odmor je bio aktivan pa sam sa jednom genijalnom ekipom, uglavnom južnoamerikanci (Argentina i Chile) , otišao na rafting na rijeku Lao. To je priroda koja oduzima dah.. kanjon na nekim mjestima toliko uzak da čamac jedva prođe. Litice iznad ne vidiš im kraja!

Jučer sam išao od Laino Borga do mjestra Castrovillari gdje sam noćio, a jutros sam prošao etapu od Castrovillaria do jezera Tarsia gdje večeras noćim.
Stao sam uz put u mjestu Civita, to je isto nešto predivno, tamo se nalazi most Ponte Diavolo oko 70 metara iznad rijeke. Da ti se zavrti u glavi!

Imena mjesta i svi natpisi su dvojezični – Talijanski i Albanski. Jak je utjecaj Albanaca koji su se tamo davno doselili.
Priroda je impresivna, predivna, netaknuta. Usponi grdi, vrućine strašne, do 47° danas. Ali vrijedi, stvarno vrijedi napora!

Sutra se dižem debelo prije zore, moram krenuti što ranije jer me čeka zahtjevna etapa, 70km i 1.600 metara uspona a prognoza- još vrućije nego danas.
Sutra ujedno ulazim u drugi po redu kalabrijski nacionalni park – Sila. Jedna “simpatična” crtica koju sam netom saznao- u planinskim masivima Sile je ‘Ndrangheta držala po špiljama ljude koje su otimali za otkupninu. Hvala prijatelju Andrei što je sa mnom podijelio baš sada tu simpatičnu činjenicu😱
Ci vediamo!

24.etapa – Sapri Laino Borgo

Sapri – Rotale – Rivello – Trecchina – Lauria – Laino Borgo

60,1 km 7h 53m 1389 m 7,6 km/h

Jug..

Što reći..

Svi smo različiti i volimo različite stvari. Što se mene tiče- biram ovo- jednostavan život u prirodi, bez vreve i ludnice. A opet taman što treba- pokoji kafić, mala tratoria, marketić..

Poučen iskustvom proteklih vrelih dana i znajući da me (opet) čeka izuzetno naporna etapa, navinuo sam si sat za 4h u jutro i krenuo prije zore iz Saprija put gradića Laino Borgo. Imao sam uspona kao otprilike 2x na Sljeme, a uzevši u obzir da ja i bicikl zajedno imamo oko 135kila (pa ti to teraj po strminama!), to je podosta. Rano kretanje se pokazalo odličnim, jer sam preko pola puta prošao u potpunom hladu i svježini. Uglavnom se vozi između planina pa suncu dugo treba da se pojavi.

Gradić Laino Borgo se nalazi u nacionalnom parku Polino koji je dijelom u regiji Basilicata a dijelom u Calabriji. (Inače, Basilicata je 8. regija koju sam prošao).

Polulacija 1.700 stanovnika (makar jedna bakica na trgu mi nije baš dobro izgledala, tako da bi sutra moglo biti 1.699)

Iznad gradića nalazi se ogroman stari grad Laino Castello, koji nisam siguran da ću ići vidjeti jer je dosta visoko, a za sutra u jutro već imam nešto jaako dobro u planu, a po podne moram odmarati jer nakon sutrašnjeg dana imam tri dana za redom izuzetno jake etape. U Calabriji nema više ravnica (jedino uz more a tamo ću tek kroz 7 dana).

Nakon popodnevnog chillanja uz pirkanje ventilatora u skromnom hotelčiću Edelweiss, prošetao sam po mjestu, što nije neki poduhvat jer je mjesto prilično malo. Ljudi su jako jako ljubazni, susretljivi i jednostavni. Ne fali im turistička najezda, iako ovdje dolaze ljubitelji prirode (i pokoji ludi biciklist

). Imaju taman koliko im treba.

Za kraj pojeo odličnu jednostavnu paštu u maloj tratoriji. Dodatno su se potrudili jer me preporučila gđa. Maria iz marketa u kojem sam bio netom prije. U marketu prodaju isključivo lokalno uzgojeno voće, povrće, divota!

Dakle- pravi autohtoni jug u svakom pogledu.

Osjećam se jako dobro, mirno (koliko ja uz svoje dijagnoze mogu biti miran

), i jako se veselim daljnjim etapama kroz skroz mi nepoznatu Calabriu.

Pozz svima!

23. etapa Vallo Lucania Sapri

Vallo Lucania – Eremiti – Abatemarco – Montano Antilia – Laurito – Torre Orsaia – Sapri

74,2 km 8h 2m 961 m 9,3 km/h

Danas se nalazim u mjestu Sapri na debelom jugu Italije. “Prisilno” odmaranje na plaži jer sam tri dana za redom prošao prilično zahtjevne etape a takve me čekaju i dalje pa je dan odmora jako važan.

Jučerašnji đir od Vallo Della Lucanie do Sapria je bio lijep i zahtjevan, vrućine (40° i više) su sada svakodnevica. Priroda super i turista nigdje. Svako malo fontana u kamenu sa izvorskom vodom za osvježenje!

Sutra ću ući u regiju Basilicata i gradić Laino Borgo gdje ću također noćiti 2 noći jer tamo spremam bonus mini-avanturicu, otom-potom..

Laino Borgo je na samom rubu regije Calabrija gdje se onda odvija zadnjih 2 tjedna biciklističkog dijela putovanja. Danas mi je 5 tjsdana kako sam na putu i jučer sam prošao 2.000-ti kilometar!

Ležim tu na plaži, vidi se da je jug- palme, bambusi.. mali bar i nekakav rasta-lik radi i pušta reggae muziku. pre-dobro!

Dok tako ležim na ležaljci pogled mi seže u daljinu i jasno vidim obrise planinskih masiva Calabrie. Bit će zanimljivo!

Ciao belli!

ZFM javljanje sa plaže….

22. etapa Salerno – Valo della Lucania

Salerno – Capaccio Paestum – Gioi – Valo della Lucania

92, km 9h 33m 1057 m 9,6 km/h

Današnji dan mi je potvrdio da nikada ne treba unaprijed prosuđivati i projicirati što će biti.

Očekivao sam otužnu južnjačku scenografiju, šikare i smeće.. kadli ono- možda čak i nešto najljepše što sam do sada vidio! Prvo se vozi 40-ak km uz obalu i onda kreće jaako strmi uspon na 700m nadmorske visine.

I onda se na visini 600-700 metara vozi po najljepšem mogućem krajobrazu! Zelene planine, brda, doline.. jezero. Jako malo prometa. To je južni dio regije Campania i nije poznat turističkoj industriji. Nisam vidio niti jednu stranu tablicu.

Nema turista.

Jako sam sretan jer sam u dva dana bez većih problema svladao dvije izuzetno zahtjevne etape, sa jako puno uspona a vrućine su stvarno paklene- pokazao mi je termometar 46°C. Ne znam da li sam to ikada doživio, a kamoli vozio (i po jakim strminama i gurao) natovareni bicikl.

Još par dana i dolazim u Calabriju koja je apsolutni prvak visinskih razlika (imaju čak i skijalište, a blizu je Afrika..).

A današnja i jučerašnja etapa su mi potvrdile da snage i izdržljivosti imam!

Nek’ još bude i sreće kao do sada..

Arrivederci!